Veče brazilske poezije i jezika/ The evening of Brazilian poetry and language

Dobrodošli u Klub svetskih putnika, nekada Jugoslovensko udruženje putnika oko sveta.

Dugo sam razmišljala o ovom mestu, a da ga nisam ni posetila.

Kada napokon jesam, bila sam potpuno očarana magijom kojom vas ovo mesto uvuče u sebe.

Da, to je mesto gde bih apsolutno uvek stvarala svoje putopise i birala nove tačke sveta koje treba istražiti. Svaki detalj inspiriše.

Naredni put kada sam ušla, bila sam rešena da tu organizujem Skup putnika oko sveta koji mi, Mladi istraživači Srbije svakog decembra tradicionalno organizujemo povodom Svetskog dana volontiranja. Bilo je inspirativno.

Nisam potrošila ni sekund razmišljajući o tome gde bi se desilo naše veče brazilske poezije. Ne postoji bolje mesto za reči da utonu u stihove i za stihove da utonu u pesmu. Sada je to moja druga kuća.

Taj osećaj me nije napuštao ni jednog momenta. Imala sam utisak kao da u svom domu dočekujem prijatelje da podelimo pustolovni duh i kažemo jedni drugima predivne reči pretočene u stihove. Reči portugalskog jezika su već dopirale od Mladena i Giljerma.

Želeli smo da svaki stih dotakne svaki sto i dočeka svakog posetioca.

Dušan je svojim sočivom već beležio začetak večeri. Njegova prijateljica nam je pomagala, na momente prisvajajući sočivo dok nam je najslađe štene na svetu trčalo između nogu.

Samo malo kasnije, pustolovni duh je svom snagom ušao u naš dom te večeri.  Pridružio nam se Igor, naš dugogodišnji istraživač, dovodeći još nekoliko putnika sa svih meridijana i obe hemisfere. Igor je godinu dana života proveo na programu dugoročnog volontiranja u Portugaliji i sa uzbuđenjem je iščekivao da ponovo progovori taj jezik. Moje oduševljenje je bilo ogromno, tim veće saznanjem da je jedan od pridošlih Brazilac koji dolazi iz grada Arakažu. Potpuno šokirana slučajnošću, poletela sam ka Giljermu da mu to saopštim. Ima li veće magije života? Kada se sugrađani nađu u dalekoj zemlji, na drugoj hemisferi.

Među nama je bio putnik sa Dalekog Istoka. “Iz Koreje sam, nemojte me pitati koje”, rekao je. Svi smo se nasmejali toj doskočici. Ovo nije bio njegov prvi put u Beogradu. Na neki čudan i istovremeno divan način voli Srbiju i iznova joj se vraća. Ta ljubav je dodatno obogatila naše veče.

Naše veče je obogaćeno i pristustvom dve putnice iz Rusije i Ukrajine. Jedna od njih poseduje nezanemarljivu fluentnost portugalskog jezika koju je odlučila da nam pokloni u ovim našim momentima poezije na istom jeziku. Imala sam utisak da sanjam.

Razmenivali smo naša putnička iskustva sa svih strana sveta. Milica i ja smo imale osećaj da se nalazimo na početku jednog od svojih međunarodnih volonterskih kampova, kada se putnici međusobno upoznaju. Međutim, naša posrednost nije bila potrebna. Razgovor je tekao i reči su prosto lebdele jednom predivnom lakoćom između ljudi. Kao da između svih nas stoje već godine i godine poznanstva. Smeh, reči, pitanja, odgovori, sve je teklo milinom i iskrenošću. Kao da smo govorili jezikom poezije, iako je još nismo čitali.

Međutim, ona nas je čekala na stolu. Izabrane pesme Vinisijus de Moraesa, Crestomatia da literatura Brasileira, Izbor ljubavnih pesama na portugalskom jeziku, pa čak i srpska poezija prevedena na portugalski jezik.

Mladen nam je na inspirativan način govorio o istoriji brazilskog jezika, dok smo ujedno uživali u Borisovim koktel eksperimentima. Istorija brazilskog jezika je u neraskidivoj vezi sa istorijom brazilskog naroda koja je prožmana borbom, mešavinom kultura i istrajnošću. Sve to pretočeno u pesmu koja na momente zvuči predivno, na momente tužno.

Pridružila nam se još jedna divna dama, nastavnica nemačkog jezika, Dušanova, ali i Giljermova prijateljica. Giljermo je nju podučavao portugalskim jezikom, ona njega nemačkim.

Taj susret kultura, jezika, ljubavi prema istim i povezanosti je bio magičan. Izvan magije, ne postoji adekvatna reč da opišem taj osećaj privilegije samom šansom da prisustvujem tom vatrometu reči različitih jezika i kultura koje pevaju zajedno. Koliko sam se samo osećala privilegovanom!

Birali smo knjige i naizmenično čitali. Svako je čitao, bez osećaja nelagodnosti i stida. Šta više, bilo je onih koji su zapevali uz čitanje. Svako je čitao na sebi stranom jeziku, neko sa većom, neko sa manjom lakoćom, koja je pak ojačana željom da se isti jezik savlada. Čitali smo i pažljivo slušali druge bez osećaja obaveze, ali i bez osećaja za vreme. Vreme je letelo!

Tek tada, reči su bile spremne da iznova budu pretočene na papir. Meni i Milici su upućene poruke i lepe želje na našem brazilskom putu, ispisane na našim autorskim razglednicama. Njih pak čuvamo za sebe. Biće uz nas zauvek!

Nismo ni primetili da smo ostali potpuno sami u tom Klubu svetskih putnika. Rastajali smo se dugo, kao putnici koje čekaju novi, daleki meridijani. Te noći sam zaspala presrećna.

Autor teksta: Ivana Banković 

*Find the English version below

QM3A8450.JPG
Photo credit: Dušan Babić

 

Welcome to the Club of Globe Trotters, once the Federal Association of Globe Trotters.

I’ve been thinking a long time about this place before visiting it.

When I finally did it, I was completely fascinated by the magic of this place that draws you inside.

Yes, that is the place where I would write my travel diaries, and choose a new destination to be explored. Every single detail is inspiring.

Next time I came, I was determined to organize the Gathering of the world travelers,  that we, Young Researchers of Serbia, traditionally organize very December after the International Volunteer Day. These were inspirational moments.

I did not spend a second thinking about where would our evening of Brazilian poetry and language happen. There is no better place for words to sink into lyrics and for lyrics to sink into song. That is my second home.

That feeling did not leave me any moment. I had the impression of being in my house, welcoming friends to share the adventurous spirit with and say beautiful words to each other, translated into verse. The words of the Portuguese language are already coming from Mladen and Guilherme.

We wanted every verse to touch every table and welcome every visitor.

Dušan ’s lenses have already been catching the beginning of the evening. His friend helped us, in moments taking the lens while the cutest puppy in the world was running among our feet.

Just a minute later, the adventurous spirit came to us in its all strength. Igor joined us, our long-time Researcher, bringing few passengers from all meridians and both hemispheres. Igor spent a year of life on the long-term volunteering program in Portugal and he was excited to speak the same language again. My delight was huge, even greater to learn that one of the newcomers is Brazilian, coming from Aracaju. Completely shocked, I flew to Guillermo to tell him. Is there a greater magic of life? When co-citizens meet in the distant land, on another hemisphere.

Among them was a passenger coming from the Far East. ” I am from Korea, don’t ask me which one,” he said. We all laughed at this wisecracks. That wasn’t his first time in Belgrade. He loves Serbia in a strange and yet wonderful way. This love enhanced our evening.

Our evening was also enriched by the presence of two passengers from Russia and Ukraine. One of them has significant fluency of the Portuguese language, which she decided to give us as a gift in these moments of poetry in the same language. I felt like I was dreaming.

We were exchanging our travel experiences from around the world. Milica and I had the feeling that we are at the beginning of one of our international volunteer camps. However, our mediation was not necessary. The conversation flew and words floated easily among people. As we’ve known each other for many years. Laughter, questions, answers, everything went delightfully and sincerely. As we were already talking the language of poetry, although not reading it yet.

However, books were waiting for us on a table. Poems of Vinisijus de Moraes, Crestomatia da literature Brasileira,  Love songs in the Portuguese language, and even Serbian poetry translated into Portuguese.

Mladen was telling us about the history of the Brazilian language in a very inspirational way while we were enjoying Boris’ cocktail experiments. History of the Brazilian language is inextricably linked with the history of the Brazilian people marked with struggle, the mixture of cultures and perseverance. All this transformed into a song that at times sounds wonderful, at times sad.

Another lovely lady joined us, a teacher of German language, Dušan’s and also Guilherme’s friend. Guilherme used to teach her Portuguese, she used to teach him German.

This meeting of cultures, languages, the same love for the language and that connection were magical! Beyond magic, there is no adequate word to describe the feeling of being privileged to get the chance to attend these fireworks of words of different languages and cultures singing along. I felt so privileged!

We were choosing books and started reading. Everyone was reading without discomfort and embarrassment. On contrary, there were those who sang along with reading. Everyone was reading in the foreign language, some with more, some with less ease, which was strengthened by a desire to master the same language. We read and carefully listened to the other without a feeling of obligation, but also without a sense of time. Time was flying!

Only then, words were ready to be written. Some messages were written for Milica and me, some good wishes for our Brazilian story, written on our author postcards. We will keep it only for us. It will stay with us forever!

We did not even notice that we were left completely alone in the Globe Trotters club. Our farewell lasted for a very long time. That night, I fell asleep happy.

Author: Ivana Banković

qm3a8239
Photo credit: Dušan Babić

 

 


One thought on “Veče brazilske poezije i jezika/ The evening of Brazilian poetry and language

Leave a comment